BOŽIĆEVIĆ, Frano
traži dalje ...BOŽIĆEVIĆ, Frano (Božičević, Franjo, Franciscus Natalis, de Natalibus, Natali, Nadal), pjesnik (Split, 1469 — Split, 1542). U književnoj povijesti spominje se pod humanističko-polatinjenim i talijanskim te pod hrvatskim prezimenom pa se vjerovalo da su to dvije različne osobe. Š. Ljubić, F. Rački, I. Kukuljević Sakcinski te potom M. Šrepel, M. Medini i G. Novak držali su ga Hvaraninom (neki hoće da je kraće vrijeme boravio u Hvaru), dok su P. Kolendić, a zatim D. Berić dokazali njegovo splitsko podrijetlo i istovjetnost dvaju prezimena. S. Ferrari-Cupilli tvrdi da se školovao u Padovi i da je tamo doktorirao iz obaju prava. Sa 22 godine života vratio se u Split, ali se nije posvetio odvjetništvu nego književnosti. God. 1507. oženio se Klarom, kćeri Ivana Marulića. — Bio je učen pjesnik, temeljit poznavalac rimske klasike. Njegove pjesme na latinskom jeziku, koje je ispjevao u razdoblju 1497–1536, a zapisao ih pod starost, sačuvane su u rukopisu pod naslovom Carmina (danas u splitskoj Naučnoj biblioteci). To je po svoj prilici pjesnikov autograf. Jedan prijepis iz 1923. nalazi se u splitskomu Arheološkom muzeju. Zbirka sadržava 75 Božićevićevih i 14 pjesama drugih pjesnika. Uz nekoliko ljubavnih, ponajviše su to didaktične, polemične i pohvalne pjesme (panegirici) posvećene sugrađanima, pjesnicima i znancima. U elegiji br. 79, posvećenoj papi Pavlu III, poziva B. na križarski rat protiv Turaka, po uzoru na Marulićevo Tuženje grada Hjeruzolima i na njegovu poslanicu papi Hadrijanu VI. Tu su i pjesme dvaju Šibenčana (Grgura Kabalina i Ilije Tolimerovića), šest Splićana (dvije Marulićeve, potom pjesme Nikole Albertija, Frane i Jerolima Martinčića, Antuna Albertija i Jerolima Papalića) te pet anonimnih pjesama. Neke Božićevićeve pjesme objavili su već V. Milić (1901), M. Šrepel (1899), A. Zaninović (1940), zatim M. Marković (1953. i 1957), koji je objelodanio i čitavu zbirku Carmina (1958). U latinskom rukopisu zapisan je i Božićevićev prozni spis Vita Marci Maruli, posvećen Petru Lucharu. Kićenost, retorika i humanističko pretjerivanje ne umanjuju dokumentarnu i poetsku vrijednost te prve hrvatske bibliografije, koja je važan izvor za poznavanje Marulićeva života i djela. U njoj B. navodi 18 Marulićevih djela prepričavajući slobodno njihove naslove. Sačuvano je i više rukopisnih prijepisa tog Marulićeva životopisa, a prvi ga je objavio 1765. D. Farlati. Objavljen je još 3 puta u latinskom izvorniku (posljednje izdanje priredio M. Marković, 1952) te u prijevodu L. Svilovića na talijanski (1846), i V. Glige na hrvatski jezik (1971). Od hrvatskih ostale su do danas sačuvane samo dvije Božićevićeve pjesme (u rukopisu Arhiva JAZU). To je Pisan alit’ molitva gospodina Frančiska Petrarke od dive Marije bogorodice pričiste, po Frani Božićevićeva u veras čestito stumačena (prijevod Petrarkine kancone Vergine bella, che di sol vestita, objavio T. Matić, 1920) i kratka pjesma Zdrave Marie daktica (do danas neobjavljena). — B. kao mladi suvremenik i prijatelj M. Marulića zauzima vidno mjesto u splitskomu humanističkom pjesničkom krugu. Maruliću je posvetio pet latinskih pjesama, a ovaj njemu tri latinske poslanice. Svojom pjesmom odgovara mu i G. Kabalin, a H. Lucić posvećuje mu jednu hrvatsku poslanicu, nazivajući ga »svim ostalim naprida pisnikom«. Priredivač Božićevićeve poezije M. Marković ocjenjuje »puženje pred Mlecima« jednom od najslabijih strana njegove poezije, ali ističe stanovitu snagu talenta i sklonost k žanrovskoj raznolikosti.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BOŽIĆEVIĆ, Frano. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/bozicevic-frano>.